Na polovini puta sad vec...
Veoma je zanimljiv podatak da se upravo na Dan nezavisnosti drage mi Domovine navrsilo tacno pola godine otkako zapoceh ovu svoju sjevernjacku avanturu.
Pola godine i pola pohoda u jednoj godini moga zivota. Godini koja ce mi vjerovatno potpuno promijeniti zivot, na ovaj ili onaj nacin.
Studiranje sebe tece u harmoniji-polozila sam sve vazne ispite i to sa ocjenama koje sam ja sama odredila. Bila sam ispitivac i ispitani, pedagog ljudima oko sebe, predavac svojoj savjesti, saptac onima koji nisu dobro savladali gradivo.
Nisam pravila djonove, u ovoj zemlji nema varanja :). Svejedno, za studente je i petica, pa sam tako pala nekoliko puta, oborivsi samu sebe.
Poznajem jednog gospodina sa brkovima koji je personificirao sudbinu kao Gospodju u Sivom. Ta izvjesna dama igra cudno i uvijek se zabavlja na tudji racun. Ali, dobro.
Bila sam u lijepom gradu. Kao gost. Nije ugodan osjecaj. Kao kad sjedis u jakni u dnevnoj sobi u kojoj radi grijanje. Svejedno, draze ti je da je toplo, nego da se smrzavas. Tako je i meni bilo drago.
Danas pada snijeg u Oslu. Ovo nije bila senzacionalna vijest, ali eto, cisto sjecanja radi.
Idemo dalje! :)
