...
Tri tackice.
Ovo bi moglo znaciti da se nagomilalo dosta detalja koji napeto cekaju da se istresu ovdje. To, ili je na pomolu novi vaz u mom stilu, sa maratonskim recenicama, zbog cijih je kilometara tesko doseci poentu.
Trebala bih to izbjegavati, zbog potreba buduce profesije. Kako rece moj dobri profa: "Mislila siroko, rijecima usko."
U mom slucaju misli i rijeci se sudaraju i tesko ih je kontrolisati. Ovo je valjda drugaciji, slobodni stil. A prsti tipkaju po tastaturi, njihovo je da rade svakako, ne da se bune.
Nisam se vozila odavno, pa me nisu lovile velike zapitanosti, bar ne one koje se lako biljeze, izgleda. A nije da nije bilo zapitanosti. Postaju sve ucestalije u zadnje vrijeme.
Bolje je jesti vise puta, a manje, nego jednom sjesti i prejesti se. Izgleda da su ovi detalji predugo cekali da ugledaju svjetlo monitora, pregladnili su i sada im je mrsko zvakati.
Ajde nista, sacekacu vikend. Putujem busom. Bice materijala!
I ne zato sto tako treba, nego zato sto tako trebaM!
